Alotropske modifikacije sumpora

Postoji veliki broj alotropa sumpora. U tom pogledu, jedino ugljenik prednjači.[1] Najčešća forma u prirodi je žuti ortorombični α-sumpor, koji sadrži naborane S
8
prstenove.[1] „Plastični sumpor“ nije alotrop, nego je mešavina dogolančanih polimernih formi sumpora, dva od kojih su identifikovana kao alotropi.[1] Postoje i drugi čvrsti oblici koji sadrže prstenove sa 6, 7, 9–15, 18 i 20 atoma.[1] Postoje još i gasovi, S2, S3; vrste koje su samo detektovane u gasovitoj fazi, S4 i S5, pet ili više formi koje se javljaju pod visokim pritiskom, dve od kojih su metalične.[2]

Veliki broj molekulskih alotropa sumpora je delom posledica širokog opsega dužina veza (180–260 pm) i veličine uglova između S-S veza (90–120°), kao i razlika u njihovoj jačini (slobodna jednostruka S–S veza ima visoku energiju veze od 265 kJ mol−1).[1]

  1. ^ а б в г д Greenwood, Norman N.; Earnshaw, A. (1984). Chemistry of the Elements. Oxford: Pergamon. стр. 645—662. ISBN 0-08-022057-6. doi:10.1002/crat.2170200510. 
  2. ^ R. Steudel, ур. (2004). Elemental sulfur and sulfur-rich compounds I (Topics in current chemistry). Springer. ISBN 978-3-540-40191-9. 

© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search